Uopšteno gledajući, živimo u vremenu koje je po mnogo čemu oskudno. Ne nedostaje nama mnogo toga ali duša je siromašna, srce tvrdo, bezosjećajno. Danas sam bio na jednom rođendanu i to me ponukalo da ovo podijelim s Vama. Bio sam u društvu pravih prijatelja. Nemam ih mnogo, da imam ne bi bili ovako vrijedni. Pravih prijatelja ustvari, svi mi imamo sve manje. Oni su rariteti. U vremenu kada se svi borimo za sebe, svoju egzistenciju, status i uspjeh i sve to činimo ne birajući sredstva jer „cilj opravdava sredstvo“ neminovno je da gubimo prijatelje. Jedne gubimo jer ne mogu podnijeti naš uspjeh i uspon na društvenoj ljestvici, a druge što smo se možda i preko njih posredno ili neposredno popeli tamo gdje smo. Uvijek se u razmišljanjima vraćam na mudra promišljanja i pripovijedanja naših starih, mudrih deda i nana, baka koji nisu bili školovani ali su imali iskustvo primljeno opet od svojih starijih ili ono najteže iskustvo zasnovano na učenju iz vlastitih pogreški. To me natjeralo da ovu staru poučnu priču podijelim s Vama.

Elem, kažu da je stari, mudri otac stalno podučavao svog mladog, nadobudnog sina kako na svijetu nema puno iskrenih prijatelja ali se ovaj nije dao lahko ubijediti. Za sebe je tvrdio da ima gomilu prijatelja koji su za njega bili spremni učiniti sve što bi on od njih zatražio. Da bi ga razuvjerio mudri otac zakla najboljeg ovna iz stada, ispeče ga i reče sinu da pozove sve svoje prijatelje na gozbu. Svi se rado odazvaše na njegov poziv i ovan je uskoro bio „riješen“. Nedugo nakon toga, otac reče sinu da svojim prijateljima, jednom po jednom kaže kako je u samoodbrani ubio nekog čovjeka pa da dođu kod njega da vide šta će i kako će. Na ovaj poziv niko od njegovih prijatelja ne dođe. Sada otac reče sinu kako ima samo jednog, jedinog prijatelja te ga s istom pričom posla po njega. Očev prijatelj kao bez duše dođe kod svog prijatelja. Otac mu objasni zbog čega ga je zvao a sinu bi jasno šta mu je otac pokušavao bezuspješno objasniti. Nemojte da Vas obeshrabri to što nemate puno prijatelja, važno je da su iskreni i pravi. Oduvijek su pravi prijatelji bili na cijeni, oduvijek je bilo malo iskrenih prijatelja. Ko Vas pokuša uvjeriti u suprotno, znajte da laže. Na temelju ljudske prirode nastale su brojne mudre izreke. Jedna koja možda ponajbolje govori o ljudskoj prirodi je ona koja kaže: “homo homini lupus est“. Čovjek je čovjeku zaista oduvijek bio vuk i zato čuvajte to malo pravih, iskrenih prijatelja koje imate! Ako ih imate toliko da njima možete popuniti prste jedne ruke, bogat ste čovjek! Ah da, skoro sam zaboravio ali znam da ti nećeš zamjeriti. PRIJATELJU, SRETAN TI ROĐENDAN!