Stara zanimanja: Handžije i hanovi Kiseljaka

  • Kiseljački hanovi
  • Kiseljački hanovi
  • Kiseljački hanovi

Kiseljački hanovi

Prošlog vikenda, nakon objave teksta o hanovima, musafirhanama i kahvama na području Fojnice, primili smo mnoštvo pohvala na čemu smo vam beskrajno zahvalni. Međutim, dobili smo i nekoliko sugestija koje su se uglavnom odnosile na to da u okviru pomenutog teksta nisu pomenuti i mnogobrojni hanovi na području Kiseljaka. Čitalac je uvijek u pravu pa ćemo danas govoriti na tu temu. Mišljenja smo da bi toliko podataka u jednom tekstu bilo previše, a i tekst bi bio preobiman pa samim tim i manje zanimljiv.

Dakle, prošli put smo govorili o hanovima od Fojničke ćuprije prema Fojnici. Most (ćupriju) preko rijeke Fojnice u mjestu Gromiljak dade sagraditi poznati sarajevski bogataš hadži Mustafa Bešlija u drugoj polovini XVIII vijeka i od tada se ovaj most zove Hadži Bešlijina ćuprija. U tom vremenu na Gromiljaku su bili Jaramazov, Pakračev (kasnije Fadilpašića han) i Beganovića han.

Nešto kasnije napravljen je i Ćurčića han. Na današnjem Fojničkom raskršću bio je Lovrin han, gazde Lovre Franjića, a kasnije je zgrada prešla u vlasništvo Percana Bilana. Pouzdano se zna da je Jehovac imao jedan han i menzilhanu pokraj hana, ali ne postoje pouzdani podaci o vlasniku. Inače, menzilhane su poštanske stanice gdje su tadašnji kuriri mogli zamijeniti umornog konja, uzeti odmornog i nastaviti put. Dakle, ako vam neko bude pričao kako su “Pony Express” ili “Wells Fargo” začetnici ovakve vrste dostave pošte, slobodno mu recite da se car Murat IV ovoga dosjetio još početkom XVII stoljeća.

U mjestu Bilalovac bio je Zrnin han, a do sadašnje Busovače još tri: Nadžakov, Solin i han nekog hadži Mustafe. Idući nizvodno, uz Čajin potok bio je han koji je bio u vlasništvu rahmetli Avdije Topalovića. Han uskoro prozvaše po potoku koji teče u neposrednoj blizini, Čajin han. Han je mlađi u odnosu na ostale i datira iz XIX vijeka. Porodičnu tradiciju nastavio je Avdijin praunuk Šuco jer se i danas na istom mjestu nalazi poznata aščinica. U samom gradu bili su hanovi Vase Hadži-Ristića, Đorđija Sjeranovića, zatim Hadži Avdagića han koji je kasnije 1878. godine kupio neki Ramić, a između dva rata od Ramića Asimbeg Dugalić. Ovaj han dugo su pod zakupom držali Ivo i Anđa Malinić pa je poznat i kao “Anđin” han. Navodi se da je isti stradao u 2. svjetskom ratu od posljedica bombardovanja. Prema zapisima prof. dr. Šaćira Sikirića, ovaj han su napravili Mujići iz Paleža koji su ga kasnije prodali Hadži-Avdagićima. Inače, vrijedno je napomenuti da je Sjeranovića han zauzimao površinu od 480 kvadratnih metara što je, priznat ćete, u ono vrijeme bilo impozantno.

Napravit ću malu digresiju zbog dva po meni vrlo zanimljiva podatka. Našao sam podatak da se mineralna voda iz Kiseljaka već krajem XVII stoljeća izvozila u Štajersku i tamo prodavala pod imenom “Johannisbrunnen”. Drugi podatak govori o hotelima u Kiseljaku i kaže da je u službenom listu vilajetske Vlade Bosne iz 1878. upisan hotel “Stephanie” u Kiseljaku. Neki historičari tvrde da je to u ono doba bio najveći privatni objekat u Bosni i Hercegovini. Kada je han završen, nazvan je hotelom “Stephanie“. Bio je to prvi banjski objekat u Kiseljaku, pa možda i u Bosni, koji je posjedovao kabine u kojima se grijala voda za kupanje i pijenje. Istaknuti sarajevski publicista Raif Čehajić je svoj knjizi „Kiseljak u 19. i 20. stoljeću“ dao vrlo sadržajan zanimljiv prikaz razvoja ugostiteljstva i turizma u Kiseljaku. Tu je naznačeno da je objekat starog hotela “Dalmacija” izgradio legendarni mostarski gradonačelnik, poznati investitor (hair sahibija), Mujaga Komadina

i nazvao ga „Vila Komadina“. Objekat je mijenjao vlasnike, a šezdesetih godina dobija ime „Dalmacija“.

Ne možemo a da ne pomenemo i Svrzin han, poznatiji kao Osmanov, po Osmanu Škici, zakupniku ovog hana. Merhemića han, vlasnika Salihage Merhemića, kasnije je zakupio Salom, Jevrejin poznatiji kao Ušćuplija. Na području sadašnje Paleške ćuprije bio je Mutapov, a na Brnjacima Bećiragića han. Na području Ploče (Han Ploča), bili su Čičin han, Odovića i Šišića han. Čičin i Šišića han su, prema nekim dokumentima, radili do 1928.godine. Hadži-Alija Šišić je imao i han u Rakovici. Tamo je svojevremeno bio i han Handžića, koji su se prije toga prezivali Opankovići pa su u nekom razdoblju promijenili prezime.

Eto, nadam se da smo opravdali vaša očekivanja vezano za ovu temu. Prije samog kraja jedna mudra izreka koju vjerujem znate: ”Narod koji zaboravlja prošlost, nema budućnost”.

Idućeg vikenda slijedi nova zanimljiva priča o zaboravljenim zanatima. Budite uz nas, obećavamo Vam sjajnu priču. 

Mračkić Mirhat

novum.ba

Mračkić Mirhat

Vezano: