INTERVJU Zijah Sokolović: 'Travnik je bio i ostao rasadnik vrlo neobičnih i kreativnih ljudi'

Treća po redu, kulturna manifestacija „Travničke pozorišne svečanosti“ pored brojnih umjetničkih ostvarenja na nadasve zanimljiv repertoar ove godine uvrstila je i sjanu predstavu „Rođenje-kobajagi donijela me roda“, autora čuvenog Zijaha Sokolovića, koja će biti održana u velikoj sali Centra za kulturu općine Travnik u Travniku sa početkom u 19:30 sati.

Bosanskohercegovačkog glumca, pisca i režisera rođenog Sarajliju, koji već dugi niz godina živi u Beču, ali vrlo često dolazi u zemlju iz koje je potekao, danas smo rado i s nestrpljenjem iščekivali u Travniku.

Već nekoliko minuta u dogovorenom terminu očekujemo drag i prepoznatljiv  lik iz stotine pozorišnih uloga i pedesetak filmova, koji nas je do sada nebrojeno puta nasmijao, razveselio, rastužio, ali i mnogočemu naučio, ali on neuobičajeno kasni. Znajući da je pravi profesionalac i jedan od rijetkih koji i nakon više od 40 godina na daskama koje život znače svaki put iznova izgara kao prvi put, pomalo se već brinemo. Ubrzo zatim, Zijah žurno dolazi s objašnjenjem da je kriv Travnik i da su ipak emocije prevladale, jer kaže za Travnik i za ljude ovdje ga vežu divne uspomene još iz nekih prošlih vremena.

Opraštamo, ipak Travnik je grad koji je nadahnuo brojne pisce, glumce i pjesnike za nastanak čuvenih umjetničkih djela, grad koji na svakom koraku priča svoje neobične i jedinstvene priče iz davnina.

Novum.ba: Prije svega dobrodošli u grad, nesvakidašnju „pozornicu“ na kojoj su se smjenjivale raznovrsne civilizacijske i historijske predstave, ali i znameniti akteri. Travnik i Travničani Vas uvijek iznova rado i s nestrpljenjem iščekuju, a kada biste imali priliku napisati i režirati prestavu o gradu-muzeju pod otvorenim nebom i Andrićevim gordim, otpornim i svemu doraslim mudricama, kako bi se ona zvala i zašto?

Sokolović: Kada bih imao priliku posvetiti Travniku predstavu, zvala bi se jednom rječju-„Andrić“, zato što je to bio moj diplomski rad na Akademiji scenskih umjetnosti, zapravo njegov čuveni „Ex ponto“. Travnik je u prošlim vremenima bio rasadnik vrlo neobičnih i kreativnih ljudi, ali i ljudi koji su u vrijeme ex Jugoslavije označili jedan umjetnički prostor, a to se ne smije nikako zaboraviti zato što taj potencijal postoji i sada.

Novum.ba: Sa projektom „The arto“ i edukativnim predstavama ostvarili ste zapažene rezultate i značajna priznanja, pa čak postali i Ambasador dobre volje UNDP-a za toleranciju i nenasilje i dokazali da zapravo pozorište ipak može mijenjati stavove, mišljenja i svijesti gledatelja, posebno mlađih, te pozorišnu umjetnost stavili u funkciju edukacije o društvenim problemima. Nakon nasilja, droge, matematike, telefona, šta večerašnje „rođenje“ u Travniku ima za cilj?

Sokolović: Živeći u Austriji i tražeći neki svoj umjetnički prostor u Salzburgu sam napravio jedan neobičan evropski projekat -od riječi do predstave. Dakle, od jedne riječi bez kostima i rekvizita nastaje predstava od 45 minuta, a večeras je tema rođenje. Jedan glumac potpomognut znastvenim činjenicama, pantomimom, koreografijom i interakcijom od jedne riječi pravi zanimljivu i duhoviti predstavu na temu rođenja, koja je opet na neki način i informativna i poučna. Tajna vlastitog porijekla jedno je od najuzbudljivijih pitanja koje si možemo postaviti od trenutka kad steknemo svijest o sebi. Ove predstave se ipak glumački zapamte i služe da bi gledatelji lakše i jednostavnije razumjeli pozorište kao jednu formu komunikacije.

Novum.ba: Budžeti i izdvajanja za kulturu, danas na ovom bh. tlu su minorna i simbolična, daske koje život znače se nažalost polako „urušavaju“, a vrata zatvaraju. Koja je ipak uloga pozorišta u modernom vremenu na ovom području, obzirom da ste vrlo čest gost u manjim gradovima u regionu, koja publika sjedi preko puta vas i jesmo li uopšte „gladni“ pozorišta danas?

Sokolović: Ljudi koji danas žive u tranziciji društva prema Evropi ne razumiju vrijeme u kojem žive i donekle način na koji društvo funkcioniše. Teško je očekivati da u vrijeme kapitalizma neko vam da novac tek tako. Umjetnost i pozorište bi se trebali aktivnije angažovati u svojoj reprodukciji, ali elementarno aktivnije u odnosu do politike. Pozoriše ili umjetnost je jedina moguća šansa da ljudi oplemene svoj način života zato  je ostalo sve kamata i kredit.

Novum.ba: Vratimo se još malo na večerašnju predstavu koja se direktno, kao kazališna umjetnost, zapravo u lice smije pričama kako su nas našli u kupusu ili kako su nas donijele rode. Kako zapravo roditelji reaguju kada umjetnost odgovara na pitanje kako sam došao na svijet, pitanje koje im djeca često postavljaju?

Sokolović: Ljudi se šokoraju kad saznaju šta sve djeca čuju i osjete za vrijeme odrastanja. Živimo u vremenu kada se radujemo potomstvu, a ne znamo da od četvrtog mjeseca dijete čuje šta se događa u njegovom svijetu, a od petog mjeseca osjeća svjetlost, a u šestom mjesecu čuje svaki uzdah, ali i muziku. Predstava je u osnovi  jedno neobično pozorišno sredstvo za jednu vrlo ineteresantnu temu i ona glavna tema koju ja igram u predstavi što je skoro nevjerovatno i nemoguće za film ili televiziju jer se to mora montirati,  a ja to odigram u jednoj sekundi kako sam se ja rodio, i zato zapravo treba doći u pozorište.

Novum.ba

Vezano: