„Uglavnom sam se bavio građevinom, poznajem većinu tih, građevinskih poslova sve dok mi jednoga dana, daleke 1988. godine, moj ahbab A. Hadžimejlić, potomak čuvenih Hadžimejlića ne reče: 'Ti bi, Ibrahime, trebao probati zidati kamen!'. A ja sam ti kamen oduvijek volio“.

I tako na nagovor svoga prijatelja proba Ibrahim, vidje i on, a Boga mi i drugi, da umije i tako punih 30 godina. Ljubav prema poslu i kamenu je Ibrahima Tašakovića iz Podtušnjića kod Visokog učinila najpoznatijim majstorom ove vrste na ovim terenima srednje Bosne, pa i šire. Kroz osmijeh, ova vedra, otvorena i srdačna ljudina priča nam doživljaje iz svakodnevnog života. Njegova supruga nam donosi ogroman foto album prepun fotografija nekih od Ibrahimovih mnogobrojnih rukotvorina. Za Ibrahima uspomene, a za mušterije svojevrstan katalog.

Jedan od primjera Ibrahimovog rada

Primjećujemo da nema istih radova, svi su različiti i na svoj način posebni. Zidovi, kamini, mostovi, hladnjaci, šehidska spomen-obilježja, hair česme, kapele, ograde džamija, fontane... to su samo neki od radova koje gledamo na slikama koje je radio maestro Ibrahim. Obučio je mnoge da rade ovaj posao, nesebično im prenoseći svoje znanje.

“Uvijek sam govorio svakom od njih, nemojte ostajati kod mene ako imate bolje, idite i radite tamo gdje vam je bolje.”

Savjeti zlata vrijedni

Dok razgovaramo, prilazi nam dječačić, Ibrahimov unuk i plačući objašnjava da mu je u igri nekakva kaciga pala u rijeku Fojnicu koja protiče neposredno ispod Ibrahimove kuće.

Šehidsko obilježje u Smajlovićima koje je radio Ibrahim

“Nijedna kaciga, sine, nije vrijedna tebe! Dedo ti je lijepo rekao, bilo šta da ti padne u vodu, ne pokušavaj da to sam dohvatiš! Idi, igraj se i ne brini”, manirom i riječima vrsnog pedagoga, načinom koji su mnogi zaboravili u odgoju i međusobnom ophođenju Ibrahim utješi unuka, inače vrsnog sportistu i odličnog učenika, kako nam reče dedo s ponosom.

Četiri zadovoljne nacije

Posla, veli Ibrahim ima dovoljno a zovu ga i zadovoljni su, kako kaže, pripadnici sve četiri nacije s kojima posluje. Na moju primjedbu kako imamo samo tri, Ibrahim veli: “Četiri. Bošnjaci, Hrvati, Srbi i nesorte“. Ovih zadnjih, veli, ima u sve tri prethodne. Kazuje kako je svugdje dobro prihvaćen jer nastoji da svoj posao uvijek uradi tako da je mušterija zadovoljna. I zadovoljni su. Pozivi za posao i riječi pohvale nakon obavljenog posla stižu s svih strana. No, da ne duljimo i da vas ne ubjeđujemo. U našoj galeriji slika pogledajte remek djela majstora svog zanata, slobodno mogu reći velikog umjetnika, Ibrahima Tašakovića. Sve će vam se samo reći, svaki komentar je suvišan. Ibrahimu želimo dobro zdravlje i još mnogo godina uspješnog rada. Ljudi poput njega sačuvat će ovaj lijepi zanat od zaborava.

Ibrahim Tašaković ispred svoje kuće