Kreševo / Rimski most u selu Vranci: Vrhunsko djelo domaćih majstora

U pitomom selu Vranci u podnožju bosanskohercegovačke planine Lopata, udaljenom nekoliko minuta vožnje od čaršije nekadašnjeg kraljevskog grada Kreševa, sakrio se mali rimski most. Kraj mosta koji se nadvio iznad seoskog potoka Mrganovac mještani su izgradili drveno korito i česmu, da se putnici namjernici napiju vode, da mještani lakše obave kakav posao u dvorištima...

Mostova je preko tog seoskog potoka mnogo, ali samo je jedan "rimski", iako se prema načinu gradnje jasno vidi da su ga sagradile Osmanlije. No most se naziva rimskim, jer su naučnici još šezdesetih godina prošlog stoljeća otkrili ostatke nekoliko stotina metara rimske ceste.Most se nalazi na trasi antičkog rudarskog drumskog pravca, čiji ostaci su pronađeni na udaljenosti od oko 400 metara od mosta. O njegovom nastanku nema puno podataka, ali se na osnovi same lokacije i morfologije terena može izvesti zaključak da je most na ovom mjestu morao postojati još u antičko vrijeme. Oblik nivelete pokazuje da je nadzemni dio konstrukcije nastao u osmanskom periodu.

Most posjeduje značajnu historijsku vrijednost s obzirom da je zadržan u svom izvornom obliku i posjeduje potencijal za uspostavljanje kulturnih trasa. Ima jednostavnu formu, izveden na jedan polukružni luk, koji se oslanja direktno na obale rječice bez ikakvih posebnih upornjaka, naveli su za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koji su svojom Odlukom iz 2011. godine ovaj most proglasili nacionalnim spomenikom BiH.

Kao i za većinu građevina sa prostora balkanskog poluostrva, u narodu je ostalo sačuvano predanje koje ovaj most datira u rimski period. Ovo predanje moglo bi u slučaju ovog mosta i imati svoju naučnu potvrdu.

Most u Vrancima pripada rijetkim objektima koji su zadržali svoju izvornu formu. Svojom jednostavnom formom djeluje kao da je srastao sa okolnim terenom. Izveden je na jedan polukružni luk, koji se oslanja direktno na obale rječice bez ikakvih posebnih upornjaka. Izgrađen je od blokova grubo pritesanog kamena, različite veličine, koji su dosta pravilno složeni jedino na intradosu svoda. Na čeonim zidovima mosta, luk uopće nije posebno zacrtan, već se krupno kamenje iz svodne konstrukcije direktno uklapa u strukturu čeonog zida. Njegova dužina iznosi 9,50 m, dok ukupna širina mosta na sredini konstrukcije iznosi 2,60 m. Gornja-hodna površina mosta je popločana pravilno klesanim kamenim blokovima manjih dimenzija, danas prekrivena samoniklom vegetacijom i tako oštećena. Pretpostavlja se da je razlog za ovakav izgled njena dugogodišnja izloženost vremenu i nepovoljnim atmosferskim uticajima.

Zasveden je segmentnim lukom pravilno klesanih blokova većih dimenzija. Raspon luka iznosi cca. 5,0 m. U gruboj kamenoj gradnji malter iz fuga danas je potpuno nestao, a površina je obrasla samoniklim rastinjem, tako da se teško može zaključiti da li je ovaj most građen u cjelosti u suho ili je ovakvo stanje nastalo kao posljedica vremenskih prilika. Najviša tačka mosta nalazi se na koti 2,0 m (mjereno iznad nivoa rijeke). Podgled svoda izveden je fino obrađenim klesancima, sa radijalnim fugama.

Ne sadrži nikakvu sekundarnu plastiku, 
nema istaka, vijenaca, niti ograde, a moguće je da ona nikada nije niti 
postojala. Niveleta mosta koja se od obala prema sredini uzdiže s jedne i
 druge starne, ukazuje da je vidljivi dio konstrukcije mosta nastao u 
osmanskom periodu, a sudeći po činjenici da ne posjeduje izrazite 
stilske karakteristike,  po svemu sudeći predstavlja djelo domaćih majstora.

Most ne služi ničemu, osim da mještani preko njega prelaze jedni drugima u goste.

Kako su nam naveli iz Komisije, Rimski most u selu Vrancima je u zapuštenom stanju zbog neodržavanja, te je primjetna prisutnost samonikle vegetacije i bioloških naslaga na zidovima, u spojnicama, svodu i na hodnoj površini mosta.

Na svodu mosta primjetna oštećenja i nedostaci vezivnog maltera u spojnici tako da je cijela konstrukcija u lošem stanju, stoga ga zbog lošeg stanja mosta koriste ga samo pješaci.

''Rimski'' most je posljednjih godina bio u dosta lošem stanju, pa je DZKP i PV ''Kreševo'' tražio od Kantona finansijska sredstva za njegovu rehabilitaciju i potrebne zidarske radove. Dobijena su finansijska sredstva u iznosu od 2 000 KM kojim su u toku ove godine izvršene manje popravke i zidarski radovi čime je most doveden u stanje neupitne statike i izvornog izgleda.

Stanovnici sela Vranci, kako su naveli iz Komisije, su se oduvijek bavili kovačkim zanatom i u svom kraju bili poznati kao dobri majstori.

Tako se svega dvadesetak metara od mosta nalaze ta’te (turc. daske, ploče) ili zvonik. Tako se naime uovu dvije grede s krovićem i dvjema metalnim pločama koje služe za zvonjenje, ali zvona nema. Naime, Osmanlije nisu dozvoljavale zvona sve do napuštanja ovog prostora. No, kad je 1872. godine uz kreševsku samostansku crkvu podignut zvonik, mještani su sagradili ta'te, pa kad se u njih udara naizmjence, jedna drugoj daju skladnu tercu.

Skoro 130 godina stajale su ta'te u mnogim mjestima širom BiH, a danas su ostale samo ove u selu Vranci koje su služile u crkvi koja je izgorjela 1765. godine. Nakon što je kreševskom samostanu dozvoljeno nabaviti i koristiti zvono, samostan je ta'te 1880. godine darovao Vrančanima, kamo i pripadaju.

Preko puta mosta, kraj ta'ta, nalazi se i tristo godina stara Medića kuća pod zaštitom države BiH, čija je stanovnica Mara najčešće zvonila u ta'te. U njoj su rođeni Ivan Župan koji je bio glavni protagonista filma "Kreševski kovači", prva žena tokar u Jugoslaviji, izvjesni Stanislav koji je tri puta proglašen najboljim kovačem bivše države, te Kristina koja je postala profesorica historije, kao i Stjepan koji je postao inžinjer mašinstva.

Tri su to znamenitosti koje malo selo pokraj Kreševa ubraja u selo prepuno čuda kojeg posjećuju svi oni koje put nanese u ovaj mali gradić u srednjoj Bosni.

Novum.ba/radiosarajevo.ba

Vezano: