Zaposlenica JU Edukacijsko-rehabilitacijskog centra "Duga" u  Novom Travniku, Mervana Mujić, dipl. defektolog, logoped u pismu koje je uputila na 55 adresa, nadležnim institucijama i srodnim udruženjima otkrila je zabrinjavajuće informacije o stanju ovog Centra, koje su nastale, kako tvrdi dolaskom na mjesto direktorice Sonje Nikolić-Jurišić, čime dolazi do prestanka razvoja "Duge".

Pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovani,

Svjesna sam da moje pismo-informacija može izazvati različite vrste reakcija, pa i neugodnosti meni i mojoj obitelji. No, zbog osjećaja odgovornosti prema ustanovi u kojoj radim, i prema korisnicima naših usluga, u obavezi sam, pod punom profesionalnom i etičkom odgovornošću, informirati vas o situaciju u kojoj se JU Edukacijsko rehabilitacijski Centar Duga Novi Travnik, osnovan 1997. godine, našao u ovom trenutku.

Centar je osnovan od strane OV Novi Travnik sa namjerom i ciljem pružanja usluge odgoja, njege, edukacije i rehabilitacije djece i omladine sa različitim poteškoćama (intelektualne, tjelesne, senzorne i kombinovane) pri čemu je osnovna namjera bila omogućiti im adekvatno uključenje u sredinu u kojoj se nalaze, poboljšati kvalitet života, te postati podrška njihovim porodicama u smislu snaženja,edukacije i olakšavanja svakodnevnog funkcionisanja koje je kod roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama uvijek ugroženo u manjem ili većem stepenu.

Na putu svog razvoja Centar je prerastao u ustanovu u kojoj se korisnicima pruža i stacionarni boravak, vremenom stekao kredibilitet i postao široko poznat. Centar je imao jasnu viziju širenja kapaciteta i potencijala. Ostvarena je saradnja sa brojnim organizacijama međunarodnog karaktera (USAID, UNICEF, Save the Childeren, Mozaik fondacija). Realizovani su brojni projekti uz pomoć kojih je nabavljana različita oprema i finansirane mnoge aktivnosti u cilju poboljšanja kvalitete uslova rada sa korisnicima usluga Centra.

Usluge boravka korisnika u Centru koncipirane su na način da se svakom od njih prema individualnom programu i planu rada te programu rada u grupi omogući maksimalno poticanje usvajanja i razvoj  vještina u okviru postojećih mogućnosti.

U neposredni rad sa korisnicima uključeni su njegovatelji, radni terapeuti i stručno osoblje centra – defektolog, logoped, somatoped, pedagog/psiholog, socijalni radnik.

Tretmani i okupacije kroz koje korisnici prolaze su defektološki, logopedski, somatopedski, a radne okupacije su provođene kroz likovnu kreativnu radionicu, radionicu za pakiranje šećera, stolarsku radionicu i okupacijski rad u plasteniku.

Na ovaj način je postignut  proces pružanja potpune i kvalitetne usluge korisnicima u Centru.

Usluge edukacije, rehabilitacije i habilitacije korisnika bile su u potpunosti zaokružene i konstantno kreirane na način da svakom omoguće veću samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života i stvaranje preduslova za veću kompetentnost na socijalnom planu.

Nažalost, dolazak na mjesto direktorice gospođe Sonje Nikolić Jurišić je značio prestanak razvoja Centra i sve prepoznatljivije negativne trendove zbog kojih ova ustanova danas sve manje asocira na onu, na koju smo svi zajedno imali puno razloga da budemo ponosni.

Prema odlukama direktorice Centra, gospođe Sonje Nikolić Jurišić, ugašene su radionice koje je Centar imao. Plastenik koji se nalazio u dvorištu Centra je uklonjen, kontejner u kojem se nalazila stolarska radionica je prodat, a mašine i alat su premještene u garažu koju je Centar„Duga“, kako navode upućeni radnici prethodno kupio od člana direktoričine obitelji odnosno supruga.(Koliko ta kupovina ima dodirnih tački sa sukobom interesa, ali i drugim kršenjima zakona, pitanje je za zasebnu analizu – i organa koji Centrom upravljaju i inspekcijskih i drugih državnih službi). Peć za pečenje gline planirana i neophodna za keramičarsku radionicu je izmještena iz Centra i data na korištenje suprugu direktorice uz objašnjenje da će suprug zauzvrat praviti figurice koje će dati Centru. I u vezi s tim je pitanje sukoba interesa i mogućnosti direktnog kršenja zakonskih odredbi također pitanje koje zaslužuje krajnje ozbiljnu pažnju.

Ukinuta je stolarska radionica, a na mjestu gdje se nalazila prije par godina počela je izgradnju objekta koja je zbog nepredviđene visine troškova stala.

Radionica za pakovanje šećera je također ukinuta jer je prema odluci direktorice prodata mašina za pakiranje šećera.

Prodaja imovine potrebne za funkcionisanje radionica je izvršena bez prethodne konsultacije sa stručnim timom koji bi se, sasvim izvjesno, iz razloga struke tome najoštrijeusprotivio.

Značaj radne okupacije

Korisnici koji su bili u grupi u radionici za pakovanje šećera su svakodnevno pripremali šećer za pakovanje, pakovali ga uz nadzor instruktora i učestvovali u distribuciji gotovog proizvoda.

Korisnici koji su se nalazili u grupi u stolarskoj radionici učestvovali su u izradi podloga za slike i tacni koje su kasnije oslikavane u likovnoj kreativnoj radionici.

Radi boljeg razumijevanja nije od viška pojasniti da radna okupacija obuhvata sve manuelne, kreativne, rekreativne i ostale aktivnosti s ciljem postizanja poboljšanja i očuvanja određene fizičke ili mentalne funkcije korisnika.

Jedan od rezultata radno okupacione terapije je da se kod korisnika postiže osjećaj zadovoljstva i zainteresovanosti, što predstavlja dobru bazu za kvalitetno uključenje u socijalnu sredinu.

Prodajom mašina i gašenjem radionica, ne samo da je ugrožen tretman korisnika koji su trenutno bili uključeni u rad radionica, nego je stvoren deficit u materijalnim resursima koji su trebali služiti i djeci koja su korisnici usluga centra, ali su zbog uzrasta smještena u mlađe grupe i trenutno uključena u programe koji služe kao priprema radno okupacionoj terapiji kada za to budu spremni..

Šteta, napravljena Centru prodajom imovine koja se koristila u direktnom radu sa korisnicima, je višestruka, a posljedice osjete svi: radno okupacioni terapeuti koji nemaju mašine za rad, stručni radnici koji kreiraju programe rada za korisnike, obzirom da ne postoji način izmisliti radnu okupaciju bez za nju potrebnih materijalnih resursa. Najviše su ugroženi korisnici iz radno okupacijskih grupa jer su na ovaj način ostali bez strukturisane aktivnosti i radno okupacijskog tretmana.

Uslovi rada u Centru

Sve naučne discipline na kojima se bazira rad Centra (defektologija, edukacija/rehabilitacija, psihologija, pedagogija, medicina) su žive, promjenjive i inovativne. Svakodnevno se otkrivaju nove metode i pristupi u radu koji vode ka uspješnijim pristupima u radu sa osobama sa posebnim potrebama. Zbog toga se stručnjaci ovih profila dodatno edukuju i usavršavaju.

Stručni tim Centra Duga uskraćen je za dodatno usavršavanje. Nema odlazaka na stručne seminare koji se redovno održavaju u BiH i zemljama regiona. Posljednje usavršavanje koje je osoblje Centra imalo bilo je u ličnom aranžamanu i o vlastitom trošku, mada su i ta usavršavanja teško moguća za organizovati jer se za odlaske ne mogu dobiti slobodni dani. Ova činjenica je pogubna s obzirom da je Edukacijsko rehabilitacijski centar „Duga“ javna ustanova od posebnog značaja za srednjebosanski kanton, ali i federaciju BiH. U konačnici zbog ovoga su korisnici oštećeni jer nema mogućnosti za donošenje novih znanja koja olakšavaju i unaprjeđuju proces rehabilitacije. Direktorica se, iako se radi o poslovima koji su daleko izvan sfere njezine kompetencije, neposredno miješa u stručni rad osoblja, i ne dozvoljava da struka, na način koji se prakticira u svim ustanovama ovog tipa, organizuje dio rada koji se odnosi na rehabilitaciju korisnika. Pri tome često pokazuje izraženu subjektivnost kojom radu Centra samo čini dodatne štete i srozava ga na još nižu profesionalnu razinu.

Zbog odliva osoblja koji se dešava iz različitih razloga, ali i nepopunjavanja istih novim radnicima došlo je do povećanja obima poslova za stručne radnike, njegovatelje i radne terapeute. Bez obzira što se direktorici od strane zaposlenih ukazuje na potrebu da popuni postojeća radna mjesta novim uposlenim, do toga nije došlo. Ovaj problem posebno eskalira kada su njegovatelji u pitanju jer im se na postojeći broj korisnika u grupe dodaju novi što nikako nije u skladu sa standardima. Iz istog razloga direktorica zahtijeva od članova stručnog tima da sastavljaju grupe koje će biti brojnije od, prema standardima utvrđenog broja. Ovo predstavlja veliku prijetnju zbog psihičkog i fizičkog zamora njegovatelja (u centru duga njegovatelji i radni terapeuti su odgovorni za grupe), a obim poslova seže od brige i njege – hranjenje, presvlačenje – do vaspitnog rada po programu koji kreiraju članovi stručnog tima. Njegovateljice SU zadužene i za čišćenje učionica odlasku korisnika kućama.

Napominjem da je i u slučaju „Pazarić“ nedostatak osoblja predstavljao osnovni razlog za eskalaciju krize. Kada su joj na kolektivnom sastanku njegovateljice objasnile da nisu u mogućnosti preuzeti brigu o još većem broju djece, iz grupe koja zbog odlaska radnice u penziju ostaje bez njegovatelja – direktorica im je poručila da one koje ne mogu da rade mogu da idu na bolovanje.

Subote su za radnike Centra „Duga“ dani u kojima raspoređeni u grupe jednom mjesečno narađuju pauze korištene tokom radne sedmice. Subotom njegovateljice po rasporedu rade poslove kuharice, a stručni radnici za to vrijeme borave sa korisnicima od kojih su neki korisnici isključivo na tretmanu briga i njega, odnosno sa njima stručni kadar po opisu poslova u ugovoru o radu ne radi tokom radne sedmice. Iz ovog se također vidi da su radnici Centra primorani obavljati poslove za koje ih ugovor o radu ne obavezuje.

Narađivanja pauza je oslobođena radnica Vesna Mehić Juričić koja je zaposlena na poslovima njegovateljice, ali je i član Upravnog odbora Centra. Ovu odluku direktorica pravda činjenicom da je Vesna roditelj djeteta sa posebnim potrebama, premda u Zakonu o radu postoje jasno utvrđena prava roditelja djece sa posebnim potrebama koje pomenuta kolegica ne koristi. Zbog represivnih mjera koje direktorica koristi radna atmosfera je izuzetno loša, većina radnika je demoralisana, prepadnuta za egzistenciju i u strahu od odmazde šuti, ili rade poslove za koje ih ugovor o radu ne obavezuje.

Ovakvo stanje radnika, u ustanovi koja se bavi radom sa osobama koje su najvulnerabilniji dio populacije, je nedopustivo, jer rad sa osobama sa posebnim potrebama sam po sebi je izuzetno zahtijevan, traži maksimalnu psihičku kondiciju i strpljenje. I organizirano djelovanje svih zainteresiranih aktera – općinskih i kantonalnih institucija, roditelja korisnika usluga, svih ostalih. Nažalost, u mandatu gospođe Nikolić Jurišić  sve to je izostalo, a izostala je i javnost i transparentnost u radu Centra Duga. Ni roditelji korisnika usluga Centra niti nadležne institucije nisu imale informacije o drastičnim promjena koje se dešavaju unutar JU Edukacijsko rehabilitacijski centar „Duga“. U izvještajima prema centrima za socijalni rad, i OV koje je osnivač ustanove nisu otišle informacije o gašenju radionica i promjeni strukture rada sa korisnicama usluga Centra.

Upravni odbor centra Duga broji 5 članova od kojih ni jedan nije stručni radnik Centra. Dva člana upravnog odbora su radnice Centra (njegovateljica, koja je roditelj korisnice usluga Centra, i tajnica Centra). Centar „Duga“ nema Nadzorni odbor, a članovi stručnog tima nemaju pravo prisustva sjednicama Upravnog odbora, niti radnici imaju informacije šta se na sjednicama dešava obzirom da Centar nema sindikat, niti vijeće uposlenih.

Direktorica raspoređuje i radnike sa srednjom stručnom spremom zbog čega se dešava da zvanje stečeno naobrazbom ne odgovara poslu koji radnik obavlja, ili se dupliraju poslovi.

Jedna od njegovateljica iz centra je nedavno otvorila bolovanje zbog stresa na poslu koji joj je pogoršao zdravstveno stanje. Stres je uzrokovan neprimjerenim načinom obraćanja direktorice čemu su prisustvovale još dvije radnice koje su nakon toga po nalogu direktorice bile primorane pisati izjavu, naravno prema uputama koje su dobile od nje lično.

Vrlo je teško neposredno u Centru Duga ukazivati na deformacije jer postajete žrtvom mobinga ili drugih mjera represije. Uostalom, iskustvo mobinga na svom radnom mjestu doživljavam i sama. Ja sam, naime, jedini logoped u Centru Duga i kao takva u obavezi raditi sa velikim brojem korisnika raznih uzrasta i primarne jezičke patologije. Taj rad je isključivo individualan ili vezan za rad sa malim grupama korisnika sličnih po vrsti govorne patologije. Nažalost, pošto ukazujem na deformacije u ustanovi,oduzeto mi je pravo na korištenje kabineta u kojem se logoped nalazi godinama te ću u skoroj budućnosti biti premještena u neuslovniju prostoriju u kojoj će se, a mimo svih standarda struke, istovremeno obavljati i tretman tjelesnih (somatopedskih) vježbi i logopedski tretman. Anomalija je tim nerazumnija zna li se da u Centru Duga postoji sala za vježbanje, u kojoj se od nastanka Centra provode individualne tjelesne vježbe.

Naravno, za takvo postupanje gospođa direktorica ima svoje obrazloženje. Kabinet logopeda će, naime, preuzeti socijalna radnica koja nema individualne tretmane sa korisnicima i kojoj zaseban kabinet nije uvjet nikakvog stručnog rada. No, da njezina odluka ne bi bila protumačena kao mobing, svoj je potez je Direktorica objasnila činjenicom da tajnici i socijalnoj radnici, iako nije navela i razloge, trebaju samostalani prostori za rad. No, razlog bi, pored mobinga prema meni, mogao biti i više nego banalan. Socijalna radnica je supruga člana upravnog odbora, (gosp. Marijan Marijanović) usput, član upravnog odbora Centra Duga je i tajnica ustanove.

Ova odluka je donesena i pored sugestije stručnog tima da je Centru potrebna soba za Senzornu terapiju ili soba za relaksaciju uznemirenih korisnika. Nedostatak i jedne i druge predstavlja štetu, i opet na račun korisnika usluga Centra i osoblja koje je primorano tražiti razne alternative kada sa korisnicima radimo vježbe iz domena senzorne terapije ili iznalazimo rješenje za situacije u kojima korisnici imaju napade zbog kojih im je potrebna osama ili relaksacija. ( jedan od načina je da se kompletna prostorija u kojoj obitava grupa isprazni, da bi se u nju smjestio uznemireni korisnik). U tim slučajevima koji su česti se dvije grupe za mlađe korisnike spoje u jednu što opet narušava komociju mlađih korisnika i otežava rad unutar grupe.

Neposredno prije stupanja gđe Nikolić Jurišić na mjesto direktora Centar je bio u fazi izradnje strategije za ostvarenje vizije po kojoj bi postao regionalni resursni centar koji bi bio baza i stručnog i naučnog rada, sa posebnim naglaskom zadržavanja korisnika bez izmještanja u ustanove zatvorenog tipa, koje sasvim izvjesno očekuje mnoge korisnike usluga JU Edukacijsko rehabilitacijskog Centra „Duga“ nakon smrti roditelja jer se za proteklo vrijeme nisu stvorile potrebne pretpostavke za drugačije rješenje. Ta činjenica je posebno bolna za članove porodica i profesionalce koji su svoj životni i radni vijek posvetili pomaganju osobama sa posebnim potrebama.

Poštovani,

Opisano rukovođenje, i opisani odnosi koji su posljedica takvog rukovođenja, su već napravili nesagledive štete za Centr Duga. Ne učini li se pod hitno ništa, i prepusti li se Centar Duga samovolji nekompetentne osobe, štete već sutra mogu biti i mnogo veće i nepopravljive. Iskreno se nadam da to nije ničiji interes – ni zaposlenika Duge, ni korisnika njezinih usluga, ni uže i šire zajednice koje, svaka na svoj način, pretpostavke za rad Centra Duga osiguravaju.

Stoga najiskrenije očekujem da će ova informacija biti najozbiljnije analizirana i da neću biti prisiljena o stanju u Dugi informirati sve druge društvene aktere.

Još jednom s osobitim poštovanjem.

Novi Travnik, 29. januar 2020. godine                     Mervana Mujić, dipl.defektolog logoped