Bošnjaci u Kiseljaku primjer međusobnog pomaganja

Virus korona uzrokovao je poteškoće i u povratničkim mjestima, ali je dolaskom ramazana povećano međusobno pomaganje. Tako je i u Kiseljaku, gdje se Bošnjaci i bez korone suočavaju s različitim problemima.

Nermin Merhemić, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Kiseljak, osnovao je još 2016. godine, zajedno s glavnim imamom MIZ Kiseljak Kenanom Bajrićem, Fond za socijalnu i društvenu brigu, s ciljem pomaganja socijalno ugroženih s područja Medžlisa Kiseljak, a koji obuhvata općine Kiseljak i Kreševo. Na samom početku rada Fonda na spisku su imali šezdeset i tri osobe u potrebi. Danas ih je 99. “Formirali smo i grupu međusobne komunikacije koja je na početku brojala dvije stotine članova, a danas ih je 520. Veliki broj među njima izdvaja sredstva za socijalno ugrožene. Imamo znatan broj čestitih i vrijednih privrednika iz malih obrta, naših čestitih insana iz dijaspore koji uplaćuju u Fond i pomažu one kojima je naša pomoć potrebna”, kaže Merhemić, dodajući da je sretan i ponosan što imaju široku lepezu ljudi spremnih pomoći. Ističući da Fond pripada svima, pojašnjava da informacije dijele putem grupe za međusobnu komunikaciju, kao i da se sva sredstva uplaćuju i isplaćuju preko Medžlisa.

“Medžlis IZ Kiseljak povratnički je medžlis i ovdje zaista postoje velike potrebe. Siromašnih se sjetimo sigurno u ramazanu, ali oni imaju potrebu i tokom cijele godine. Neki nemaju dovoljno hrane, nemaju novca za liječenje, žive u neuvjetnim kućama, potrebna je pomoć za opremanje učenika za školu, plaćanje operacija itd. Većinu njih mjesečno obilazimo i doniramo prehrambene pakete, plaćamo troškove liječenja, za neke plaćamo i režije. Platili smo i neke operacije za koje je bilo potrebno više hiljada maraka. Učestvovali smo u popravci kuća, stvaranju boljih uvjeta za život, u kupovini pribora i udžbenika za učenike kao i u plaćanju prevoza učenicima, kupovini sendviča itd. Na području ove dvije općine brinemo se da niko nije gladan, da se može liječiti, da ima za ogrjev zimi”, pojašnjava Merhemić, govoreći da trenutno popravljaju kuću koja je izgorjela u požaru.

VELIKA BORBA ZA OBRAZOVANJE DJECE

Iako pripada Medžlisu Islamske zajednice, onako kako i dolikuje muslimanima, Fond pomaže svima u nevolji bez obzira na vjeru i naciju. Pomoć se pruža tako da se čuva dostojanstvo svih onih koji su u potrebi te se iz tog razloga javno nigdje ne objavljuju njihova imena, a članovi Fonda kroz zajedničku grupu dobijaju i razmjenjuju sve potrebne informacije.

Merhemić ističe da je većina Bošnjaka iz Kiseljaka 1993. godine napustila svoja ognjišta i otišla u muhadžirluk zbog napada HVO-a kojima su “očišćena” bošnjačka sela. Više je sela uništeno, a mnogi su Bošnjaci svirepo ubijeni. Posmrtni ostaci nekih od njih još nisu pronađeni. Kazujući da se povratkom 1999. i 2000. godine 97 posto Bošnjaka vratilo u Kiseljak, Merhemić naglašava da od tada teče njihov teški povratnički život i svakodnevna borba za opstanak, za povratak svojih domova, svoje imovine.

“Najveća borba vodila se za obrazovanje naše djece. Na veliku žalost, Bošnjaci su morali protestirati i blokirati saobraćaj da bi se omogućilo učenicima da uđu u školske prostorije i da im se dopusti nastava na bosanskom jeziku. Borba za prava i za bolje obrazovanje tekla je godinama. Protestima i izlaskom na ulicu 2017. godine stvari su krenule nabolje. Problem s prostorom i sportskom salom se rješava. Stvaraju se bolji uvjeti za školovanje. Pokrenuli smo i srednju školu. Moram reći da smo kao Bošnjaci za svoju djecu i njihova prava spremni sve učiniti”, kaže Merhemić.

Spominjući i razna negativna iskustva s kojima se povratnici susreću, među kojima je bio napad na pokrivenu majku i kćerku, te napad na džamiju, Merhemić kaže da je posljednji ispad bilo vrijeđanje Poslanika od zamjenika komandira Policijske stanice Kiseljak. “Medžlis IZ Kiseljak je uvijek tu da brani dostojanstvo Bošnjaka, vjerskih objekata, vjernika, kako svoje vjere, tako i drugih. Mir i tolerancija nemaju alternativu, zalažemo se za dobru saradnju s drugim religijama i narodima, ali isto tako ispadi pojedinaca neće i ne smiju proći kao nekakav puki nesretni slučaj. Tražimo sankcije i reakciju nadležnih i za to ćemo se uvijek boriti”, kaže Merhemić, dodajući da je Kiseljak lijep grad, te da ima prostora za sve i da će se oni zalagati da tako i ostane.

Podrška i pomoć lokalnih vlasti je, kako kaže, posljednjih godina bolja. Nakon protesta 2017. godine, uslijedili su bolji dani i stvaraju se bolji uvjeti. Merhemić je i direktor Osnovne škole “Kiseljak 1”, u koju idu bošnjačka djeca. Kaže da ova djeca zaslužuju bolje uvjete, ističući da je to jedna od rijetkih škola u državi u kojoj se broj djece ne smanjuje. Podsjeća da su pokrenuli i izgradnju sportske sale i dogradnju školske zgrade. Ovaj projekt podržan je od Općine, koja je uradila projekt i osigurala 55.000 KM, zatim je Kanton osigurao 100.000 KM, Vlada Federacije također 100.000 KM, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica približno 145.000 KM te Vijeće ministara i Ministarstvo civilnih poslova 10.000 KM. Radovi su u toku, a nedostaje još 200.000 KM za završetak.

“Hvala svima koji su pomogli, od načelnika Mladena Mišurića Ramljaka, premijera Tahira Lende, Fadila Novalića i Denisa Zvizdića te drugih koji su bili od pomoći na bilo koji način, a posebno hvala OO SDA Kiseljak, predsjedniku Asmeru Japauru, zastupniku Elvedinu Mušanoviću i generalnom sekretaru ‘BH Pošte’ Mirsadu Mujiću, koji ulažu velike napore da ova škola dobije bolje uvjete. Općina i Kanton promijenili su krov na centralnoj školi i Područnoj školi ‘Bilalovac’. Vijećnik SDA Izudin Dahija, koji se odrekao paušala u korist zajednice, uradio je fasadu na PŠ ‘Bilalovac’. Dodatno treba istaći da je i Medžlis preko svojih predstavnika mnogo pomogao da budu bolji uvjeti za učenike. Glavni imam Kenan Bajrić posebno se u tome istakao”, kaže Merhemić. Ističe i da su preko prijatelji iz Turske, odnosno preko TIKA-e, osigurali nove klupe za 823 učenika, stolice, table, a turska vojna misija opremila je kabinet informatike.

SVI IMAMI IZDVAJAJU DIO PLAĆE ZA FOND

Pojavom virusa korona i uvođenjem online nastave javio se problem što veliki broj porodica nije imao uređaje za praćenje nastave na daljinu. Upravo preko Fonda uspjeli su za 83 porodice osigurati nedostajuće uređaje i internet. “U ovima porodicama imamo stotinu pedeset učenika koji pohađaju osnovnu i srednju školu s područja Kiseljaka i Kreševa, a bilo je učenika i iz Fojnice. Članovi Fonda donirali su 40 mobitela, 24 računara, 6 laptopa, 3 tableta, kao i 40 brojeva za internet, 52 priključka interneta, a dodatno je ‘BH Telecom’ za 31 učenika osigurao besplatan internet. Učenike i roditelje zaista smo mnogo usrećili”, kaže Merhemić.

Glavni imam Kenan Bajrić, koji je već dvadeset godina imam u džematu Han-Ploča, jedan je od pokretača rada Fonda. Ističe da su na samom početku svi imami potpisali administrativnu zabranu da se na račun Fonda od njihove plaće svaki mjesec odbija jedan dio, a isto to uradio je i određeni broj uposlenika Osnovne škole “Kiseljak 1”. Viber grupu, koju su oformili radi međusobne komunikacije članova Fonda, Bajrić naziva virtualnim džematom uz pomoć kojeg su do sada realizirali mnogo akcija. “Hvala Bogu, naši ljudi su u svakoj situaciji pokazali humanost, a s druge strane, mi smo činili da sve bude transparentno. Sada, u toku ramazana, imamo plan podijeliti 99 paketa u Kiseljaku i Kreševu s osnovnim potrepštinama”, pojašnjava Bajrić.

Kako veli, još od početka rada Fonda jedno od pravila bilo je da se ne objavljuju fotografije ljudi kojima se pomaže, te da se takve informacije razmjenjuju samo u grupi članova. Budući da mnogi drugi o svojim dobrim djelima obavještavaju javnost, pita se šta će nam onda ostati za sevap. “Znali smo dobiti poziv od naših imama da porodica u tom džematu nema šta jesti. Znali smo odmah isti dan ići u kupovinu i posjetiti porodicu a da niko drugi u komšiluku ne zna zašto smo došli i ko je došao. Veće akcije objavimo na grupi i naši se članovi odazovu vrlo brzo. Tako smo između akšam-namaza i jacije jedne noći skupili pet hiljada maraka za operaciju očiju našem džematliji koji ju nikako sam nije mogao platiti, a bilo je hitno”, priča Bajrić.

Naš sagovornik veli da su Kiseljak i Kreševo mjesta u kojima se lijepo i u tišini živi, te da su mnoge blagodati dragog Boga date dobrim i vrijednim ljudima koji nastanjuju ovaj kraj. S druge strane, kako kaže, nekada se dese izljevi nacionalne mržnje i netrpeljivosti prema drugom i drugačijem, a napad na pokrivenu ženu klasičan je primjer takvih ekscesa. Drugi sličan primjer bilo je kamenovanje džamije od, kako ih naziva, “kulturnih Evropljana” koji žive u Austriji, a koji su ujedno sportisti. “Što se tiče napada na ženu, koliko mi je poznato, izvjesni Golub (napadač) pravomoćno je osuđen za napad iz vjerske mržnje i netrpeljivosti. Bacači kamena iza ramena došli su se izvinjavati u suzama nakon što je policija u Policijskoj stanici Kiseljak odlično obavila svoj posao. Primili smo ih na razgovor, a kasnije smo čuli, da li je istina, ne znam, da su govorili da nisu znali da je to džamija. Mislili su da je pekara”, priča Bajrić.

NA UVREDE NE ODGOVARAMO UVREDAMA, ALI NEĆEMO ŠUTJETI

Vrijeđanje Poslanika odnosilo se na ismijavanje hadisa kada je zamjenik komandira PS Kiseljak na svoj način preveo hadis i povrijedio mnoge muslimane time što je “omrknut ću” iz hadisa doveo u vezu s mrkanjem. “Jedno je sigurno, a to je da na sve ove napade i uvrede nećemo šutjeti, ali isto tako nećemo vraćati istom mjerom. Uvijek džematlijama preporučujemo da na uvrede ne reagiraju uvredama vjere, časti i dostojanstva. Iskreno vjerujemo u institucije ove države, da su tu da zaštite svakog građanina i urade ono za šta su plaćeni. Ako nije tako, i ako ostane bez kazne policajac, političar i njegovo dijete, onda će se zlo u našim sredinama širiti unedogled”, tvrdi Bajrić.

Džamiju na Han-Ploči, gdje je i imam, 1873. godine sagradio je hadži Mehmed-aga Misir, a za njeno održavanje plaću imamu i mujezinu uvakufio dva dijela bašče, kafanu i han u Lepenici. Vakuf je 1970. godine uništen i prodat, a za novac koji je džematski odbor dobio kupljena su dva dunuma zemlje i proširen harem Misirlijine, a danas Šehidske džamije na Han-Ploči. “Na istoj toj zemlji nikao je kao iz sjemenke biljke ponovo ovaj vakuf. Danas je to Divanhana, koja će, ako Bog da, biti moderna slastičarna. Na spratu su tri apartmana za prijem gostiju, teretana i igraonica za djecu. Realizacija ovog projekta, nakon obnove svih naših džamija u Kiseljaku i Kreševu, dolazi nam kao šlag na tortu. To je i pokazatelj onima koji još nisu uvjereni u to da je vakuf trajno dobro. Nakon otvaranja Divanhane, ako Bog da, Šehidska džamija s prostranim haremom postat će svojevrsno porodično okupljalište i mjesto susreta”, objašnjava Bajrić, ističući da je za ovu obnovu posebno zahvalan Generalnoj direkciji Vakufa Republike Turske i Vakufskoj direkciji BiH koji su podržali i finansirali projekt.

Za kraj, govoreći o mjesecu ramazanu, kaže da je pomalo tužan jer nedostaju ramazanska druženja, iftari i sve ono drugo što ramazan čini posebnim. Prema njegovom mišljenju, tuga je još veća jer mu se čini da se navikavamo na sve što se dešava oko nas i da se stvara religija straha. “U ovo vrijeme (april – maj) obično počnemo s pripremama za obilježavanje godišnjice od strašnog zločina jedinica HVO-a u Tulici, Grahovcima i Han-Ploči. Podsjećanja radi, za tri dana u junu 1993. godine ubijeno je 78 Bošnjaka s imamom džemata Omer-efendijom Drkićem. Omer-efendija i još 35 džematlija još se vode kao nestali. Kakav je to strašan zločin bio, govori činjenica da su ubijeni djevojčica od trinaest i nepokretna starica od devedeset godina. Dvadeset godina živim s tim zločinom i gledam kako za ove porodice rat još nije završio. Brzo im se otvore rane koje nikad zarasti ne mogu”, kaže Bajrić, naglašavajući da sve to u ovim vanrednim okolnostima dolazi kao dodatni teret.

Novum.ba/Stav.ba

Vezano: