Stara zanimanja: Handžije i kahvedžije su bili preteča današnjim hotelijerima

Kao što smo vam i obećali, a mi nastojimo da ispunimo naša obećanja, danas vas podsjećamo na još jedno zaboravljeno zanimanje. Danas govorimo o handžijama, vlasnicima hanova, koji u neku ruku predstavljaju prethodnicu današnjeg modernog hotelijerstva.

Hanovi

Hanovi su bili objekti iz osmanskog perioda koji su služili za smještaj i prenoćište putnika i karavana. I baš kao što danas iznajmite sobu u hotelu, a u garažu parkirate svog ljubimca na četiri točka, tako ste nekada u hanu mogli dobiti prenoćište i hranu, a u štalu ste smještali svog četveronožnog ljubimca, konja. Zgrada hana je bila s osnovom pravougaonika, zidova visine 2-2,5 metra. Zidovi su bili kameni, a vrata toliko široka da kroz njih može proći konj pod tovarom.
Unutar hana je bilo ognjište da bi se putnik mogao ugrijati i osušiti odjeću. Bilo je i hanova sa sobama na spratu, uglavnom za bogatije goste i posebna soba za handžiju. Ove sobe su bile bolje opremljene ćilimima, serdžadama i minderima (sećijama). Dolaskom Austrougara, 1878. u hanovima se pojavljuju kreveti, stolovi i stolice. Za rasvjetu hana koristila se svijeća-lojanica. Ispred hana je bila sofa, gdje bi se putnici odmarali. Bogatiji hanovi su imali odijeljenu štalu. Od nekadašnje Fojničke ćuprije (stari naziv za most u današnjem naselju Gromiljak) do Fojnice bijaše u zadnje vrijeme pet hanova: Mukačin, Alije Mašina, Fiševića, han u Zimijama i Kara Ahmedov han u Ostružnici.

Svi ovi hanovi su radili iza 1918. godine. U centru čaršije nalazio se Huseinbašića han, u vlasništvu Abdullatifa Huseinbašića. On je umro 1900. godine, da bi vlasništvo nad hanom preuzeli sinovi Fehim i Muhamed. Zatim ga pod zakup na oko 20 godina uzima Vehbija Spaho pa je od tada poznat i kao „Vehbin han“. Posljednji vlasnik mu je bio Salko Salihagić. U blizini ovog hana bio je i tzv. „Merdanov han“. Vlasnik ovog hana je bio Ahmed Merdan iz Kreševa, a bio je jedan od većih hanova u to vrijeme.

Kasnije zgradu hana kupuje Jevrejin Avram Alkalaj, a nakon toga Edhemaga Salihagić i Latifaga Karahmet iz Ostružnice. Ispod današnjeg samostana, u Varoši, bio je Šantin han koji je također bio na sprat. Šanto je pomalo svirao na violini, izgleda vrlo loše jer je iz tog vakta ostala izreka „cvili k'o Šantino ćemane“. Kasnije ovaj han kupuju kovač Alojzije Trogrančić i njegova supruga Kata u čijem vlasništvu han ostaje do 1945. godine. Kažu da je u gornjem dijelu čaršije bio Ćunkovića han, dok je od 1513. han postojao i u okviru samostana. Početkom XIX stoljeća više puta se spominje Đirića han. Postoji zapis po kome je u ovom hanu 1818. godine neki Pašalija za šest dana boravka u ovom hanu platio 90 groša.

Musafirhane

Pored hanova veoma je bitno pomenuti i musafirhane. Musafirhane su također imale funkciju prenoćišta, ali bez smještaja za konje.

One su u današnjem poimanju više ličile na motel. Što se fojničkog kraja tiče, najpoznatija je svakako Salihagića musafirhana koja i danas egzistira. Njome je preko 100 godina upravljala porodica Salihagić. Na vrhu krova musafirhane nalazio se znak, stilizovana drvena munara koja je obavještavala putnika namjernika da tu može prenoćiti. Objekat se danas nalazi pod zaštitom države.

Kahve

Ovakvih objekata je bilo mnogo na području Fojnice. Uglavnom se u njima služila kahva i čaj. Poseban specijalitet je bila “tucana” kahva, ona koja se nije mljela nego tucala tučkom u avanu. Ta kahva se i danas može popiti u Sarajevu na određenim mjestima. U kasnijem periodu, dolaskom Austrougarske počinje se služiti i alkohol. Dva objekta ove vrste koja su najduže odolijevala zubu vremena su Huremova i Mašinova kahva, jedna u Pločarima, a druga u Ščitovu. Prva je bila u vlasništvu Hamde Hurema i nalazila se iznad Mukačine krivine, dok je druga bila u posjedu Mujage Mašina. Huremova kahva je izgrađena tridesetih godina 20. vijeka. Da potvrdi svoje postojanje, pobrinula se sama zgrada koja je najduže opstala od svih pomenutih i srušila se prije par godina, tačnije 2011.godine o čemu postoji i autentičan video zapis koji možete pogledati u prilogu.

Preturajući po ruševinama objekta, unuk pomenutog Hamde, Nihad, je pronašao odgovor Hamdi na žalbu o neplaćenoj članarini na tadašnji časopis “Jugoslavenski list” od 01. jula 1938.godine, čiji je Hamdo bio redovni pretplatnik, a koji pored toga što govori o Hamdovoj pismenosti, kazuje da je časopis nabavljan za mušteriju koja je znala čitati ili su im drugi usmeno prenosili informacije iz novina.

Ne znamo da li je Hamdo morao izmiriti navedeni dug, što u konačnici nije ni važno. Mujagina kahva i čajdžinica bez koje ovaj tekst ne bi bio kompletan, objekat je koji se nalazio na lokaciji današnje Mukačine prodavnice, na skretanju za Oglavak. Tu su starci uz onu čuvenu bakarnu džezvicu, razlijevajući na dva fildžana tabirili teme iz života, othukujući i izgovarajući ono Zijino “jah” kao najčešći komentar.

Nadamo se da smo vam u ovom kratkom putovanju kroz vrijeme uspjeli bar malo približiti svrhu građevina za koje smo na početku ovog teksta rekli da predstavljaju početke i korijene današnjeg modernog ugostiteljstva i hotelijerstva.

VIDEO: Rušenje Huremove kahve u Šćitovu

Mračkić Mirhat

novum.ba

Vezano: