Mirhat Mračkić, profesor razredne nastave u Fojnici, autor je nedavno objavljene knjige “Priče iz mog kraja”. Tim povodom upriličili smo ovaj razgovor s njim.

Mračkić Mirhat je rođen u Fojnici 1968. godine.Nakon osnovne i srednje škole odlučio se za dalje školovanje. Uspješno završava Pedagošku akademiju a kasnije i Pedagoški fakultet u Sarajevu čime stiče zvanje profesora razredne nastave. Oženjen je i otac je troje djece. Već punih 25 godina radi kao učitelj u Osnovnoj školi „Muhsin Rizvić“ u Fojnici. Inspiraciju za pisanje knjige pronalazi u razgovorima sa starijim ljudima, ali i u sopstvenom životu, a mi smo ga zamolili da nam kaže nešto o svojoj prvoj knjizi.

“Knjiga je nastala sasvim slučajno. Svoja sjećanja bilježio sam kao kratke crtice i one bi vjerovatno i ostale samo bilješke da nije bilo mog angažmana na Vašem portalu. Pisao sam kratke priče koje su objavljivane i koje su na moje iznenađenje naišle na odličan prijem kod čitalaca. U knjizi se nalazi trideset i osam kratkih priča. Prva grupa su one priče koje sam uglavnom slušao od starijih i bilježio na osnovu njihovog pričanja i pripovijedanja. Drugu grupu sačinjavaju priče u kojima sam i sam sudionik i koje sam lično proživio. Treća grupa su one koje su čista fikcija, sa izmišljenim likovima i izmišljenim događajima, a s ciljem da se čitaocu prenese određena poruka.”

Iz dana u dan tehnologija sve više napreduje a ljubitelja knjiga je sve manje. U vezi sa ovim uticajem digitalizacije na čitanje knjiga Mirhat je istakao kako je on lično staromodan po tom pitanju, te da od čitanja nema ništa dok se ne osjeti papir pod prstima. Takođe je naglasio da su posljedice (ne)čitanja u uzročno-posljedičnoj vezi sa slabijim kvalitetom obrazovanja u BiH. Kako naglašava „Moje generacije su odrastale uz Ćopića, Mikića, Pandžu, Dizdara, Selimovića... Ove novije odrastaju uz „Pokemon go“ i razne druge gluposti. Kako često voli reći jedan moj dobar prijatelj, inače vrsni poznavalac arapskog jezika, ima jedan arapski termin koji najbolje opisuje one koji vole knjigu, a to je „ahlul kitab” ili na našem jeziku „ljudi od knjige“. I tu nema dileme, ili jesi ili nisi.“

Zapazili smo da knjiga obiluje masom riječi koje vrlo rijetko ili gotovo nikako, ne koristimo u svakodnevnoj komunikaciji. Na pitanje da li je njegov cilj bio ponovo afirmisati ove riječi i vratiti ih u iz zaborava ili je to samo njegov stil pripovijedanja Mirhat kaže: “Cilj mi je bio da kroz jedan specifičan način, koristeći masu arhaizama prenstveno turcizama, istaknem svu ljepotu bosanskog jezika, a u isto vrijeme podsjetim čitaoce na riječi i termine koji su se ne tako davno koristili u svakodnevnoj komunikaciji. Upravo te riječi su, mogu slobodno reći, najljepše rijeći u našem jeziku. To je posebno značajno u vrijeme kada je bosanski jezik sve više i češće osporavan i negiran. Ta negacija ne dolazi od običnih ljudi, ona je orkestrirana sa najviših nivoa institucija što je posebno opasno iz razloga koje i sami znate. Negiranjem postojanja jednog jezika negira se identitet i postojanje jednog naroda a samim tim i države. Ova knjiga je samo moj mali doprinos toj borbi za očuvanje bosanskog jezika.”

Promocija knjige, koja je održana sredinom decembra prošle godine u „Reumalu“, pored „Književnih susreta Zija Dizdarević“ bila je jedan od najbolje organizovanih i najposjećenijih događaja u toku prošle godine u Fojnici. Gost na promociji knjige “Priče iz mog kraja” bio je akademik Abdulah Sidran, koji je takođe upravo sa aspekta očuvanja vrijednosti bosanskog jezika veoma pohvalno govorio o ovoj knjizi. Autor ističe da nije ranije lično poznavao gospodina Sidrana izuzev kroz njegovo stvaralaštvo. --- „Izuzetno cijenim njegov rad i veliki sam poštovalac njegovog rada i djela. Velika mi je čast i zadovoljstvo što je gospodin Sidran bio promotor ove knjige. Smatram ga samim vrhom, velikanom bosanske pisane riječi. Kao što reče nedavno Senad Hadžifejzović, „najveći među živućima“”.

Gospodin Mirhat nam je čak otkrio da već radi na pisanju druge knjige kratkih priča, koje još nigdje nisu objavljivane i da će uskoro početi izlaziti nove priče na portalu Novum.ba. Takođe, govorio je i o velikoj podršci svoje porodice i užeg kruga prijatelja pri čemu ističe “Porodica i uži krug prijatelja su bili prvi čitaoci mojih priča i prvi kritičari odnosno oni koji su pohvalili moj rad što mi je naravno dalo stimulans da nastavim dalje sa radom. U toku je rad na mojoj drugoj knjizi kratkih priča ali o tom potom. Reakcije čitaoca su veoma pozitivne. Do sada nisam naišao ni na jednu negativnu kritiku što se tiče ove knjige i naravno to me motiviše da pišem i dalje.”

Na pitanje Da li planira raditi još promocija vezano za prvu knjigu i kada to možemo očekivati rekao nam je da početkom mjeseca marta u povodu Dana nezavisnosti, planira promociju koja bi se trebala održati u Vakufskom centru u Kiseljaku, te dodaje „Naravno, još uvijek sve to treba dogovoriti ali se nadam da ćemo to uspjeti realizovati.“

Na kraju razgovora zahvalili smo se našem sagovorniku što je odvojio vrijeme za ovaj razgovor, poželjeli mu još puno uspjeha u daljem radui upitali ga za kraj gdje možemo kupiti knjigu i po kojoj cijeni.

„Hvala Vama, bilo mi je zadovoljstvo. Knjigu “Priče iz mog kraja” možete nabaviti lično kod mene po pristupačnoj cijeni od 15 KM. Vama i Vašem portalu želim puno uspjeha u daljem radu.

“Lijepa književnost “ je ustvari jedna vrsta umjetnosti koja ne bi trebala pasti u zaborav a često se nalazi u sjeni današnjih “pametnih” uređaja koji definitivno ne mogu zamijeniti velika svjetska književna djela… Uživajte u čitanju knjige “Priče iz mog kraja"