Bosanskohercegovački biciklist Jasmin Grebić svoj najveći poduhvat izveo na cesti Kreševo - Blinje

"Start je bio u 4:26 u subotu prvog augusta. Iz Kreševa sam krenuo, a brdo je dugačko pet kilometara. Penje se iz Kreševa na Blinje. Pravilo je da mora biti isto brdo i mora se penjati s iste strane dok se ne savlada nadmorska visina od 8.848 metara. Izabrao sam jer je raznoliko.

Svaki put te obraduje pogled kada dođeš do vidikovca. Mijenja se i konfiguracija terena. Nije dosadno kada ima dosta okuka i serpentina. Problem je kada je pravac. Vozio sam čitav dan u subotu i čitavu noć. Do nedjelje u 16:00. To sam brdo popeo 26 i po puta. Potrebno se i popeti i spustiti. Bitno je napomenuti da je do 6.000 metara nadmorske visine pitanje da li to možeš fizički ili ne. Posljednjih 2.800 mnv je stvar psihičke pripreme."

Tako o tome kako je uspio napraviti Everesting za sarajevski portal Klix.ba priča bosanskohercegovački biciklist Jasmin Grebić, koji je prije pet godina vozio bicikl od Sarajeva do Barcelone. Everesting je vožnja biciklom u kojoj je cilj svladati nadmorsku visinu najvišeg vrha svijeta, Mount Everesta (8.848 metara nadmorske visine). Ne smiju se praviti pauze duže od sat vremena, zadatak se mora izvršiti na jednom brdu, bicikl se vozi i prilikom uspona, ali i prilikom silaska. Spavanje nije dozvoljeno, kao ni guranje bicikla pored sebe. Jasmin Grebić je za svoj Everesting, težak, spartanski biciklistički izazov, izabrao uspon prema Blinjama.


"Počinju problemi s koljenima, noge odrvene, to ne osjetiš. Problem je sa sjedalnim kostima. Problem je u ramenima, vratu... Teško je i nizbrdo, moraš mnogo kočiti, jer to nije bicikl s hidrauličnim kočnicama koji ima veliku zaustavnu moć, a sigurno da nije pomoglo ni što imam 97 kilograma. Tokom noći sam se napajao kofeinskim i energetskim pićima. Pauza se ne smije praviti duže od dva sata. Spavanje nije dozvoljeno. Pauze sam pravio najviše po sat radi unosa obroka. Sve to treba kalkulirati, napraviti plan kad ćeš jesti. Poslije pauze se ohladiš i onda ti se više ne vozi. Moraš biti mentalno fokusiran 100 posto i čim se javi sumnja moraš je otkloniti i ne smiješ misliti o tome. Maksimalna temperatura je bila 42 stepena, a minimalna 12 po noći“, nastavlja Grebić.
„Noć je opasna jer je to lovište, ima dosta životinja. Imao sam pratnju kolege bicikliste Muje Pođića. Vidljivost nije bila problem, imali smo adekvatne lampe. Noć je sreća kratka u ljetnim mjesecima. Noć brzo i prođe. Problem je ujutro savladati krizu kada počnu da sustižu umor i san. Onda oko podne počinju velike vrućine, opasnost od sunčanice, malo bude muka, ne smije se puno vode unositi. Počinje sve da smeta, od položaja tijela, sica, sve te moli da prestaneš. U glavi moraš prelomiti. U tim kriznim situacijama dragi Bog ti da snage da to izdržiš do kraja."
 

 

Novum.ba

Vezano: