Brand Camelia Beaute – još jedna poduzetnička priča i prirodna kozmetika iz Kiseljaka

Elma Bašić, licencirana farmaceutska tehničarka i inženjerka hemije, nastanjena u Kiseljaku, pored Sarajeva, osnivačica je brenda Camélia Beauté . Kako je nastala ova poduzetnička priča pišemo u nastavku.

  • Otkuda ideja za kreiranje prirodne kozmetike i sredstava za ličnu higijenu? Šta te je potaklo da postaneš samostalna poduzetnica?

Svi koji me poznaju, potvrdit će da sam uvijek voljela koristiti raznu kozmetiku (kreme za tijela, losione, maske), baš kao i većina žena, ali ja sam dosadna bila sa čitanjem sastava i neodlučna pri kupovini. Dakle, prvo ljubav prema tome, prema hemiji i eksperimentisanju, isprobavanju različitih kombinacija. Da bi bio dobar hemičar moraš biti dobra kuharica, domaćica, matematičar, logičar – često sam promišljala o ovim riječima jedne asistentice tokom studija. A najviše od svega me ,,natjeralo“ to što nemam posao u struci, za četiri mjeseca oko 20 prijava, što sa srednjom što sa diplomom, nisam birala zaista, želja mi je bila samo da radim. Išla sam u apoteke, od vrata do vrata, nisam odustala od traženja konkretnog posla, ali sam odlučila da moram nešto riješiti i stati u kraj ovoj situaciji i silnoj nepravdi. Najviše od svega me natjeralo to što sam vidjela da se ovim poslom bave osobe koje nemaju stručne kompetencije. Pa Elma ti to znaš i možeš, kažem sebi i odem u Semikem trgovine po prve sirovine. Muž i brat su me podržali i finansijski i svakako tako da sam počela isprobavati šta sve mogu i znam. Evo, za nekih četiri mjeseca sad sam tu. Imam prve zadovoljne kupce i svaki dan neku novu ideju.

  • Kako izgleda tvoj radni dan; gdje nabavljaš sastojke, gdje i kako ih prerađuješ da bi dobila izvrsne porizvode za njegu kože?

Majka sam dvoje djece tako da moj dan izgleda pravo užurbano. Ali organizujem se, u 07:00h ustanem i pripremim sta ću raditi taj dan. Uglavnom jedan dan priprenam i pakujem, drugi dan slikam i pripremam postove za društvene mreže ( naravno uvijek uz pomoć stručne literature), treći dan šaljem poštu i tako u krug. Bude dana kad se zapetljam i pogubim u svemu, ali na kraju sve dođe na svoje. Sastojke nabavljam u Semikemu, nešto u apotekama i još par provjerenih akreditovanih firmi. Travčice berem gdje stignem, također imam u bašti aromatičnih, ljekovitih biljki. Onda su tu kutijice, ambalaža, kartonska, plastična, naljepnice, adekvatno i ekološki prihvatljivo odlaganje otpada… sve jedno drugo vuče. Za malog, ajmo reći kućnog proizvođača, previše je posla i ulaganja. Mnogo sam uložila i novaca pored truda i znanja. Imam jedan prostor u kući koji je za to prilagođen zasada, pa ako bude posla imam i veći prostor koji bih preuredila. Još nisam registrovala biznis, za to moram imati veći promet. Probala sam nešto preko Zavoda za zapošljavanje, ali zasada ne ispunjavam uslove. No polako i uporno.

  • Koje tri razvijene vještine treba imati poduzetnica kako bi njen biznis bio uspješan?

Prije svega, volja, želja i hrabrost, formiranje cilja, konkretnog, bez prevelikih očekivanja da ne budete šokirana ukoliko se on ne ostvari, budite stručni i voljni svaki dan učiti nešto novo.

  • Ko su tvoji kupci i kako dolaziš do njih?

Moji kupci su prije svega moji poznanici i prijatelji koji su proširili taj krug na svoje prijatelje i tako pomalo se lanac povećava. Najlakše do kupaca dolazim putem društvenih mreža, poput Facebook-a i Instagram-a.

  • Na koji način je pandemija COVID_19 utjecala na tvoj biznis?

Pandemija je mi je donijela mnogo vremena za razmišljanje i čitanje, s jedne strane sam završila pripravnički staž i imala neku nadu da ću tu nastaviti raditi. Međutim i što sam imala šanse, pandemija je uništila. S druge strane mi je dala prostora i vremena da razmislim šta ću, koliko mogu i koliko znam pa sam nešto samostalno započela.

  • Poruka za sve one koji razmišljaju o pokretanju poslovne ideje?

Upornost je recept za sve, bar kod mene. Puno teških momenata i tokom studiranja, formiranja svoje porodice, pa pri zapošljavanju…ali nema odustajanja. Samo gledam naprijed, i ne očekujem nikada previše. Nema odmah ni zarade, u fazi sam vraćanja uloženog, ali polako… trud i rad nekad će se isplatiti, a život bez cilja i čekanja da pandemija prođe nije rješenje. To je bilo moje razmišljanje kad sam odlučila da nešto uradim po pitanju svog zaposlenja i tolikih neuspješnih prijava i pokušaja pronalaska posla.

Poduzetnice.ba

Vezano: