Mahalski komunikacijski sindrom, moderno novinarstvo ili UMRI MUŠKI 1,2,3...
Zvučat će kao vic ali je isuviše stvarno da bi bilo imalo smiješno . Čak je pomalo morbidno. To Vam otprilike ide ovako: saznate za neku informaciju. Ne morate poznavati kodeks, dovoljno je malo nivoa, kulture, da biste znali da morate provjeriti “obje strane “ priče. Jest vraga! Upitate lijepo tu “drugu stranu” da potvrdi ili opovrgne pomenutu informaciju a on udari po Vama.
Otkud ti to? Što to baš mene pitaš? Đe baš mene nađe? Ko to bolan još tako radi?! U kom svijetu ti živiš? Koje je ustvari sad tvoje konkretno pitanje? I baš si mene našao?! Ko te tome nauči??? Ne dajući vam mogućnost da objasnite da ste dovoljno emancipovani i kulturni, i da kao takvi ne želite objaviti nešto neprovjereno, subjekt vam lijepo objasni da je on, iako na položaju i funkciji potpuno neodgovoran ( inače u životu) kao i za to sto mu vi prišivate. Koja je razlika između mene i vas (čitaj “tebe”), pita vas najnormalnije.
Kada mu/joj objasnite da pomenuta funkcija pored bajkovite plate, honorara, sekretarice i službenog automobila, te plaćenog mobitela, ljetovanja u Španiji i još mnogo toga sa sobom nosi i određene obaveze i odgovornosti nastaje haos. “Lijepo” i slikovito pomenuti subjekt vam pojasni da on/ ona zna po čijem vi nalogu udarate na njegov ili njezin “integritet, suverenitet i ekonomsku neovisnost “ i da “ ko želi rat, dobit će rat”. Ne pomažu uvjeravanja da ste pomenutog ili pomenutu personu pozvali radi utvrđivanja vjerodostojnosti informacije iz više izvora jer su “od izvora ( uvijek) dva putića”. Jest ali niko ne voli da baš njemu stojite na putiću.
“Znaš li ti bolan moje zasluge? Što o tome ne pišeš? J... te ko te meni takvoga poslao! Pun mi vas je kufer! Samo negativno, otkuda ti pravo? “
Tako je, nemate pravo ništa loše pisati. Kao da je subjekt ne daj Bože umro, a znamo “ o mrtvima samo najbolje”. I šta ostaje? Piši loše i ratuj, snosi posljedice kulture i lijepog odgoja, pokopaj dotične pa o mrtvima samo lijepo. Ili , uklopi se u prosjek, podilazi, uvlači se...
Umri muški 1,2,3.... Jednom se umire. Pa dobro, uvlakači i mačke mogu i po nekoliko puta. Kažu da oni i one imaju devet života. I Bruce Willis naravno ali on je iz druge priče.
PS. Svaka sličnost s pojedinim likovima i događajima je 100% NAMJERNA!
Mračkić Mirhat
Novum.ba